5. međunarodna biciklijada NP “Una” 2014.
Nedjelja je ujutro, još uvijek tišina u gradu, cvrkut ptica i lagan povjetarac, dan skoro pa idealan za vožnju biciklom. Uz kaficu u centru na popularnom Korzu pričamo i dajemo upute ekipi iz logistike, a naši prvi gosti već pristižu. Poznato im je gdje se pije kafica i dogovara, već su domaći tu kod nas.
Ekipe polagano pristižu, neke prvi put dolaze, pa se ne snalaze gdje je parking, gdje treba da se prijave, ali ubrzo i to završavamo. Već je 9:30 sati, vrijeme za zajedničko fotkanje, kratke upute, pozdravljanje i formiranje kolone. Ovaj put učestvuje oko 230 učesnika biciklijade, 15 klubova iz Hrvatske i BiH.
Pištaljka je označila polazak i kolona kreće. Kreće 5. međunarodna biciklijada Nacionalni park Una uz aplauz građana koji su izašli da nas isprate, pjesma i šala.
Laganim tempom kroz Golubić dolazimo na Ripačke otočice, nezaobilazno mjesto za slikanje. Slapovi i smaragdnozelena Una svakome izvlače osmjeh na lice.
Kratka stanka dok se okupe svi učesnici pa se kreće put Ripačkog klanca, ujedno i najtežeg uspona na biciklijadi, ali i njega smo savladali brzo. Na vrhu nas čeka ulaz u Nacionalni park i okrepa.
Ulazimo u šumu malo je hladnije i ugodnije za vožnju. Svi usponi su savladani, sve nizbrdice osvojene, bez padova, bez problema.
Štrbački buk je tu jos nekih 200 metara, već se čuje njegov huk vode, ali i vesela graja učesnika. Fotoaparati se pripremaju, okrepiti se može i kasnije, prvo idemo na slikanje i razgledanje. Uprava Nacionalnog parka je uredila staze i vidikovce kako se samo poželjeti može, pogled je odličan fotografije još bolje, a onaj namrgođeni pogled zbog uspona kroz NP Una odavno je nestao u hladnoj vodi Une.
Nakon okrepe i stanke koju smo produžili i više nego smo planirali da bi svi mogli bez žurbe da se uslikaju i dobro odmore, nastavljamo dalje sa vožnjom prema Kulen Vakufu. U Kulen Vakufu će grah biti spreman kad stignemo.
Vožnja uz samu Unu, uživanje u njenoj ljepoti, dovoljni su razlozi da učesnici požele opet doći. Kažu stiže nas 50 iduće godine, jeste da će nam selo ostat prazno, ali vrijedi doci. I vjerujte da vrijedi doći. Prilazimo podno Kliševića kule u Orašcu, izlazimo iz samog srca Nacionalnog parka, kolona se ponovno formira, što opet ostavlja dovoljno vremena da se uslika još poneka slika za sjećanje.
Još 8 kilometara i tu nam je cilj, Kulen Vakuf i druženje počinje na samoj obali Une. Najhrabriji su već u Uni, ne čekaju puno iako je hladna, a izvor i nije toliko daleko, naravno da je hladna. Uz dobru hranu i hladne napitke odmaramo, pakujemo stvari i polako čekamo da se oglasi “ćiro”, da nam da znak da je stigao na stanicu. Učesnicima je bio obezbjeđen povratak u Bihać vozom, kroz prelijepe krajolike uz Unu, što je bila posebna atrakcija.
Bicikla su spremna, još ih samo treba posložiti na platformu, tačno 230 bicikla. Nismo do tad ni znali ukupan broj učesnika. Malo iznenađenje dočekuje učesnike, gitara i harmonika. Neće to biti klasično turističko razgledanje Nacionalnog parka iz druge perspektive, ovaj put to će biti uživanje uz pjesmu i dobro društvo. Dva sata poslije smo u Bihaću, sretni i zadovoljni.
Našim gostima želimo sretan i siguran put kućama. I da nam i iduće godine dođu. A sponzorima se zahvaljujemo jer bez njih ne bi mogli osigurati sve što smo ponudili našim gostima.
